Cvetna istorija,  Putovanja

Lavirint kroz vreme i vrtove

Ljudi su od najstarijih vremena i prvih civilizacija bili fascinirani lavirintima. Lavirint se opisuje kao prostor sa više izbora kretanja i nemogućnošću lakog izlaza iz njega, dizajniran da zbuni onoga ko uđe u njega. Ovaj zanimljivo osmišljen koncept potrage budi interesovanje ljudske mašte i danas u raznim oblicima.

Lavirint može biti fizički u vidu građevine sa brojnim prostorijama i izlazima/ulazima i kao baštovanska verzija u vrtovima. Uz fizičku verziju, lavirint može imati i duhovnu. Ovakav lavirint simbolizuje spiritualno putovanje u sebe, u centar sopstva i izlazak napolje. U svakom lavirintu imate početak i kraj (centar). Lavirint je vremenom postao arhetip putovanja, traganja, pronalaska i izlaska. Prolazak kroz lavirint se može posmatrati kao put transformacije.

Danas, u svakodnevnom životu, imamo lavirinte zastupljene svuda, od onih pravih u baštama i parkovima do virtuelnih u igricama i u knjigama.

Shvatanje lavirinta i onoga što on predstavlja menjalo se tokom vremena. Različito su ga tumačile kulture bronzanog doba, kasnije antičke civilizacije ili srednjovekovni hrišćanski svet. Svima je poznat starogrčki mit o Minotauru sa ostrva Krit koji je bio zatvoren u lavirintu. Imamo sačuvane kamene forme lavirinta u Engleskoj i na prostoru Skandinavije ili one u vidu crteža u Arizoni i Meksiku. U novijoj književnosti poznati su primeri lavirinta koji simboliziju životne putanje i izbore kao kod Borhesa koji je često u svojim pričama obrađivao temu lavirinta (npr. priča ,,Vrt sa stazama koje se račvaju”).

U hortikulturalnom pogledu, lavirinti zasađeni od zelenila postaju veoma popularni u vrtovima sa pojavom Renesanse u Evropi od XV veka. Interesovanje za lavirinte u baštama se od tada održalo uz promenjiv intenzitet sve do danas. Namene su se menjale sa duhom i težnjama vremena.

Od antičkih čudovišta do srednjovekovnih ljubavnica u lavirintima

Najstarija poznata priča o lavirintu potiče sa grčkog ostrva Krit. U središtu čuvenog mita o Minotauru nalazi se lavirint u kojem je zatvoreno čudovište sa telom čoveka i glavom bika kojeg je kralj Minos zatočio. Lavirint je bila građevina sa bezbroj prostorija i hodnika koji se račvaju i iz kojeg niko ne može da izađe. Arhitekta ovog lavirinta bio je poznata ličnost iz jednog drugog mita, Dedal (mit o Dedal i Ikaru). Po nalogu kralja Minosa, Dedal je sagradio ovaj lavirint kako bi u njega smestio čudovište Minotaura kojeg je rodila kraljeva žena Pasifaja. Čudovište se hranilo ljudima, mladićima i devojkama koju su mu dovođeni van ostrva kao danak moćnom kralju. Da bi se prekinula ovakva žrtvena praksa i rešio ovaj nemogući zadatak bio je potreban junak. Junak se pojavio u liku atinskog princa Tezeja (kao najava nove sile u usponu) koji je uspeo ubiti čudovište i izaći iz lavirinta uz pomoć kritske princeze Arijadne koja mu dala klupko da prateći nit nađe izlaz.

Ovaj mit ima zanimljiva istorijska objašnjenja, a tema lavirinta i simbolika koja mu je pripisana je postala opštepoznata. Sama reč labyrinth potiče iz pregrčkog vremena na šta ukazuje ovaj starinski završetak nth.

lavirint
Antički novčić iz oko 400 pre nove ere, Knosos na Kritu.

Čuveni grčki istoričar Herodot je u V veku u svojoj II knjizi Istorija pisao o jednom drugom lavirintu. Lavirint koji je opisao nalazio se u Egiptu. Evo opisa:

,, Isto tako su odlučili da zajednički ostave iza sebe jedan spomenik, pa su sagradili slavni Lavirint, koji se nalazio nešto iznad Meris jezera, u blizini grada koji se zvao Krokodilopolj. Ja sam ga svojim očima video i to je neopisivo lepa građevina. … ovaj Lavirint nadmašuje čak i same piramide. …U njemu je bilo dve vrste odaja. Postojale su podzemne odaje i nad njima druge, koje su bile iznad zemlje, svega 3000 i to 1500 jednih i isto toliko drugih. Gornje sam video svojim očima i prošao kroz njh, te mogu o njim govoriti kao očevidac, a o podzemnim sam doznao po pričanju. Ove mi egipatski čuvari nisu nikako hteli da pokažu, govoreći da se tamo nalaze grobnice kraljeva  koji su pre mnogo vremena sagradili ovaj Lavirint i grobovi svetih krokodila.”

Kod rimskog pisca Plinija pominje se da je grobnica etrurskog vojskovođe Lar Porsene pod zemljom bila sagrađena kao lavirint (podatak koji je preuzeo od starijeg pisca).

Tokom istog perioda, geometrijske predstave lavirinta pojavljivale su se na antičkim novčićima i rimskim mozaicima po vilama bogatijih građana rimske države. Sa pojavom hrišćanstva i srednjim vekom, prikaz lavirinta je dobio versko značenje. Iz tog perioda imamo sačuvane crteže lavirinta na podovima srednjovekovnih katedrala u Šartru, Amijenu ili crkvi San Vitale u Raveni. Lavirint je tokom srednjeg veka postao simbol vezan za hodočašća.

Za razliku od ovih hladnih podnih lavirinata, ,,pronašla ” sam jedan zanimljiv kraljevski lavirint iz srednjeg veka koji govori o uzvreloj krvi. Za ovaj lavirint se ne zna je li stvarno postojao ili je samo plod kasnije mašte. Veliki engleski kralj Henri II Plantagenet (1154-1189), uz buran bračni život sa kraljicom Eleonorom od Akvitanije (jednako zanimljivom ličnošću), imao je ljubavnu aferu (jednu od) u pesmama i legendama opevanu sa damom po imenu Rozamund Kliford. Ova lepotica poznata kao Fair Rosamund, privlačila je kako kraljevu pažnju tako i kraljičin bes uz to i maštu savremenika i kasnijih pokolenja tako da je za nju ,,ispleten” jedan lavirint. Prema priči kralj Henri II kako bi sakrio svoju ljubavnicu podalje od očiju svoje žene, dao je da se sagradi u Vudstoku uz palatu jedan senik i voćnjak oko kojeg je podignut lavirint koji bi čuvao njegovu dragu. Lavirint ipak nije uspeo da zaštiti lepu Rozamund. Umrla je mlada u svojim tridesetim od nepoznatog uzroka. Zli ondašnji jezici i kasniji hroničari tvrdili su da ju je kraljica pronašla u lavirintu i otrovala (uz razne druge strašnije verzije). Ne zna se pouzdano, a lavirinta više nema. Od besnih žena nema spasa ni u lavirintu :).

Lavirint u renesansnom vrtu i dve venecijanske preporuke

Krajem srednjeg veka i pojavom Humanizma i Renesanse počinju da se prave zeleni lavirinti u baštama kakvi su nam poznati. Lavirint tada dobija pravi spoj u onom hortkulturalnom smislu. Ovi baštovanski lavirinti su na neki način ,,nastavak” srednjovekovnih knot garden koji su postali popularnih tokom renesanse u manastirskim i plemićkim baštama. Renesansni vladari i drugi moćnici u svojim pažljivo dizajniranim vrtovima želeli su imati zelene lavirinte. Lavirint se pravio od zasada raznih zelenih živica više ili niže forme kao npr. od aromatičnih trava. Brzo je lavirint postao poželjan element u vrtovima za uživanje vlasnika i njihovih gostiju radi zabave i tajnih sastanaka. O tome kako se baštom zavodila kraljica Elizabeta I u XVI veku (doduše bezuspešno), tajnim sastancima i raznovrsnoj zabavi u vrtovima možete pročitati u ovom tekstu Kada je bašta zavodila kraljicu… Elizabeta I i razvoj baštovanstva u Engleskoj.

Ovakvi renesansni lavirinti se u baštama pojavljuju u XV veku u Italiji, odmah i u Francuskoj i Engleskoj. U brojnim vrtovima širom Evrope i kasnije na drugim kontinentima lavirinti su građeni da zadive i zabave naručioce i posetioce.

Pomenuću ovde dva kasnija lavirinta iz Italije odakle se trend širio kao preporuka ako se nađete u ovom kraju. Oba se nalaze uz Veneciju, jedan je iz XVIII veka, a drugi savremeni. U blizini Venecije, u mestu Stra, nalazi se lavirint uz vilu Pizani 1722. godine dizajniran za venecijanskog dužda Alviza Pizanija od strane arhitekte Đirolama Friđimelika. Lavirint je sastavljen od 12 koncentričnih krugova i kamenim tornjem u sredini. Palata i bašte su bile jedno od omiljenih mesta nekadašnje evropske aristokratije. Zna se da je Napoleon Bonaparta boravio ovde i da se izgubio u Lavirintu. Vek kasnije su na ovom mestu prvi put sastali Adolf Hitler i Benito Musolini.

Drugi lavirint je vezan za već pomenutog argentinskog pisca Borhesa i njegovo zanimanje za lavirinte. Na venecijanskom ostrvcetu San Đorđo Mađore napravljen je lavirint kao omaž njemu i priči ,,Vrt sa stazama koje se račvaju”. Lavirint je oblikovan kao slova Borhes u ogledalu. Nalazi se u bašti manastira San Đorđo Mađore po kojem ostrvce nosi ime. Lavirint je napravljen 2011. godine. Osmišljen je tako da liči na otvorenu knjigu u kojoj se nailazi na predmete piscu drage kao što su štap, ogledala, tigar, znak pitanja i peščani sat.

Najveći i najlepši lavirinti nalazili su se očekivano u kraljevskim vrtovima kao što su lavirint u palati Hempton Kort u Engleskoj ili u nekadašnji lavirint u Versaju u Francuskoj.

Šta imaju zajedničko Luj XIV, Le Notr, Šarl Pero i Ezop?

Jedan od najpoznatijih istorijskih lavirinata je lavirint u Versaju koji je osmislio čuveni Andre Le Notr za francuskog kralja Luja XIV. Lavirint je izgrađen (tj. zasađen) oko 1668. prema Ezopovim basnama po ideja Šarla Peroa. Pero je bio zadužen za definisanje ikonografije umetničkih radova za kralja nakon što je De la Fonten štampao Ezopove basne. Ideja je bila da se ovom književnom vezom lavirinta zabavi kraljev sin. U lavirintu je postavljeno 39 fontana na mestima gde se ukrštaju staze sa statuama i drugim umetničkim prikazima epizoda iz Ezopovih basni. Šarl Pero je izdao knjigu Lavirint Versaj gde je opisao ikonografske predstave lavirinta uz planove i crteže.

lavirint
Plan Lavirinta iz Versaja iz 1677. godine.

Le Notr je projektovao visok lavirint koji se nije mogao videti ceo osim sa visine i kroz koji je šetnja trajala preko sat vremena. Unutar lavirinta nalazile su se klupe za odmor i opuštanje. Održavanje ovog lavirinta nije dugo trajalo pošto su ga nekoliko uzastopnih jakih mrazeva potpuno uništili prvih godina XVIII veka. Za vreme vladavine Luja XVI godine 1775. lavirint je zamenjen novim dizajnom tipa engleske bašte za Mariju Antoanetu. Danas ga nema više, sve nam je poznato na osnovu istorijske dokumentacije koja je sačuvana i arheoloških radova.

Lavirint u Hempton Kortu

Još jedan kraljevski lavirint iz otprilike istog perioda kao ovaj iz Versaja je lavirint u vrtu palate Hempton Kort u Engleskoj. Ovaj lavirint je zasađen za Viljema III od Oranža oko 1690. godine i on postoji i sada. Pominje se i u sjajnoj humorističkoj knjizi napisanoj krajem XIX veka ,,Tri čoveka u čamcu (psa i da ne pominjemo)” pisca Džerom K.Džeroma. U jednoj od epizoda jedan od glavnih likova Haris samouvereno vodi spontano okupljenu grupu ljudi koja se izgubila u lavirintu i priključila njemu kao nekom ko tvrdi da ništa lakše nego izaći iz tog lavirinta, vrteći se sve vreme u krug dok nisu svi pobesneli na njega i njegovu mapu. Onda su dozivali baštovana da ih izvadi odatle, međutim i baštovan se izgubio pošto je bio neiskusan. Na kraju su morali da sačekaju glavnog baštovana da se vrati sa pauze za ručak i da ih izvede iz lavirinta.

Sa XVIII vekom i razvojem pejzažne arhitekture kod Engleza (oličene u Lanselotu Capability Braunu), lavirinti nisu bili popularni niti su se uklapali u nove pejzaže širokog pogleda, pa su vađeni kao što vidimo i na ovom pomenutom iz Versaja. Lavirinti će ponovo postali zanimljivi, pogotovo u XX i sada u XXI veku. Danas ih ima sve više kako u zabavne rekreativne svrhe tako i u meditativne i terapeutske.

Zvanična stranica za palatu Hampton Korta i lavirint  https://www.hrp.org.uk/hampton-court-palace/whats-on/the-maze/#gs.kdx2o6

Jeste li za jedan lavirint?

Za razliku od našeg jezika gde je jedan termin za lavirint, u engleskom jeziku postoje dva izraza, maze i labyrint koja označavaju dve vrste lavirinta. Maze se odnosi na onaj u kojem se staze račvaju i birate kuda dalje, dok reč labyrinth označava lavirint u kom je samo jedna putanja kojom se krećete, koja menja pravac i krivuda, ali vodi u centar.

Danas se lavirinti i dalje prave zbog ukrasne funkcije koja unosi dinamičnost i zanimljivost u baštu ili park. Sade se i radi specijalno dizajniranog prostora za meditaciju i opuštanje kao staze ozdravljena uz dodatke kao što je žuborenje vode sa fontanama unutar lavirinta.

lavirint
Karolina Kolodziejczak za Unsplash

Lavirint možemo saditi od raznih živica, aromatičnih biljaka kao što je lavanda na primer, od ukrasnih trava, ruža ili kombinacija višegodišnjih cvetnica. Može se napraviti i od voćnih žbunova kao jedan gotovo izgubljen engleski lavirint iz vremena Tjudora koji je bio sastavljen od malina i ruža. Zamislite vi to, šetnja lavirintom koji miriše i još da se sladite malinama ako ste tu u pravom trenutku. Ako se izgubite, uživancija! Ovaj mirisno-slatki izbor imao je versku simboliku, maline za Hristovu stradanje i bele ruže za Bogorodicu. Lavirint kao duhovno putovanje i molitva.

Mogućnosti su mnoge, namene još više. U slavu potrage i igre, kako god okrenete izbori i izlaz postoji.

I za kraj, jedan savet praktične prirode. Pravilo kojeg treba da se držite kako biste našli izlaz, ako lavirint nije previše komplikovan, jeste pravilo desne strane ili desne ruke. Držite se uvek desnih skretanja za pronalazak izlaza ili kada uđete u lavirint desnom rukom dodirujte zid koji vam je bliži sve do izlaska koliko god da traje (ovo izgleda važi i za levu stranu podjednako). Inače, ovog desnog pravila se držao i onaj gorepomenuti Haris, ali biće da je lavirint Hempton Korta malo složeniji :).

I još, pre nego što uđete u neki veći lavirint bacite pogled ima li baštovana na vidiku u blizini ako zatrebaju.

Evo i nekoliko preporuka na temu lavirinta:

  • knjiga za igru odraslih i dece pod nazivom ,,Vremeplov kroz lavirinte” iz Kreativnog centra koji imaju ediciju od nekoliko ovakvih knjiga sa lavirintima za rešavanje https://kreativnicentar.rs/knjiga.php?code=C591
  • lavirinti u našoj zemlji: mini lavirint blizu TC ,,Ušće” u Beogradu, lavirint u Vrnjačkoj banji i novootvoreni lavirint centar za zabavu kod Batočine
  • lavirinti u okruženju:  lavirint u vrtovima palate Šenbrun u Beču i  u Mađarskoj lavirint uz Andrassy zamak (Tiszadob) koji se nalazi u istočnom delu Mađarske bliže slovačkoj granici
  • jedan dalji npr. u Barseloni u Španiji koji se zove Horta Labyrinth (Parc del Laberint d’Horta). Ovaj lavirint je deo jedne od najstarijih bašti u Barseloni, nalazi se van grada u okviru univerzitetskog kampusa Mundet. Uz lavirint, tu su i romantična bašta i neoklasična bašta.
  • čuvena lavirint scena iz filma ,,Orlando” koji je snimljen po odličnoj istoimenoj knjizi Virdžinije Vulf. U glavnoj ulozi je Tilda Svinton kao Orlando koja u svojoj XVIII verziji i raskošnoj haljini sve sa perikom trči kroz lavirint da bi ,,upala” u sledeći vek https://www.youtube.com/watch?v=4D-vXRMB4qg.

Nadam se vam se dopala ova priča o lavirintima. Biće još na ovu temu.

Pišite vaše predloge lavirinata za posetiti koje znate!

Hvala na čitanju!

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!