praznici-biljke
Cvetna inspiracija,  Cvetna istorija

Praznične cvetne priče- 3 biljke iz prazničnih tradicija

U vreme zimskih praznika kao i svetkovina tokom cele godine, od najranijih vremena do danas, biljke su uvek imale važnu ulogu. Ove praznične cvetne priče biće posvećene biljkama koje imaju istaknuto mesto u zimskim prazničnim tradicijama.

Zbog svoje zimzelene prirode, biljke kao što su božikovina, bršljan, imela, jela ili tisa, upotrebljavane su tokom zimske sezone za slavljenje prirodnih ciklusa i velikih verskih praznika.

U pitanju su biljke koje su otporne i dugovečne, često lekovite i magijskih svojstava koja smo im pripisivali. Neke od njih imaju dugu tradiciju i vezu sa ljudima dok su neke novijeg datuma.

Odabrala sam za ovaj tekst 3 biljke, dve ,,starije” i jednu ,,noviju”. Nadam se da će vam se dopasti.

Imela

praznici-biljke-imela

Imela (lat. Viscum album, eng. mistletoe) je jedna od najprepoznatljivijih prazničnih biljaka koja je danas naširoko poznata najviše preko zapadnjačke tradicije poljupca ispod imele. Filmska scena kada se dvoje poljube ispod imele, često kao slučajno i po prvi put, ukazuje na veliku ljubav. Ova scena se bezbroj puta našla na filmu i pomislili biste možda da je imela neka filmska novotarija koja je svoju naglu popularnost stekla u proteklih stotinak godina, ali nije tako. Zapravo, daleko je od toga ako pogledamo istorijski, tj. hronološki.

Imela je biljka duge i zanimljive istorije. Tradicija i značenje upotrebe imele može se pratiti od Starih Grka i Rimljana preko keltskih sveštenika druida i severnih naroda sve do danas.

Uz lekovitu i magijsku prirodu koju su ljudi vezivali za ovu biljku, imela simbolizuje ponovno rođenje, ljubav, sreću i plodnost.

Antička imela i zlatna zaštita

Imela se nekada davno našla u sred čuvenog epa Eneida koji je opevao rimski pesnik Vergilije u I veku nove ere. Samo da se podsetimo kratko ko je bio Eneja. Njegovo ime je vezano za Trojanski rat. Eneja je bio Trojanac koji je nakon pada grada Troje uspeo da pobegne iz grada zahvaćenog plamenom sa starim ocem i nakon raznih avantura preko mora stigne do obala Italije. Tamo je osnovao grad Alba Longa u kojem će se kasnije roditi čuveni blizanci Romul i Rem koji su odatle posle osnovali grad Rim. Jasno je da je Eneja jako važan lik za rimsku tradiciju, jer je bio veza kojom su Rimljani ,,povezali” svoju tradiciju sa slavijom starijom.

Uglavnom, u jednoj njegovoj važnoj životnoj epizodi Eneji je proročica Sibila u vrtu boginje Dijane rekla da pre silaska u podzemni svet uzme sa sobom ,,zlatnu granu“. Zlatna grana je bila imela koju je ovaj junak nosio kako bi imao zaštitu i uspešno rešio opasan zadatak. Imela kojom ga je boginja osigurala bila je vid magijske zaštite.

Čuvena knjiga antropologa Ser Džejmsa Frejzera ,, Zlatna grana” (studija uporednih religija, rituala i mitologija ) nosi naziv upravo po ovoj imeli iz Eneide.

Naziv zlatna dobila je zbog zlatastog izgleda koji listovi imele dobijaju kada se suše.

Nordijska imela i poljubac

Jedna druga priča o imeli vodi poreklo iz nordijske mitologije.

Nordijska boginja Friga imala je sina Baldura koga je učinila gotovo nepovredivim tako što je tražila da joj svaka biljka i životinja daju obećanje da mu neće nauditi. Međutim, zaboravila je na imelu. Ovo je iskoristio Loki kako bi naudio Balduru koji je ubrzo ubijen strelom od imele. Ovde se sad priča komplikuje u raznim varijantama, uglavnom boginja je pokušavala da spase svog sina, tj.ponovo ga oživi. U nekim verzijama uspeva upravo uz pomoć imele, dok u drugima ne baš, ali imela ipak dobija pozitivno značenje. Ova priča o ponovnom rođenju (smeni ciklusa u prirodi) podseća na druge priče ovakve tematike iz starijih kultura kao i u hrišćanstvu.

Ljubljenje ispod imele vezuje se takođe za boginju Frigu koja je ova običaj uvela kao znak dobre sreće, ljubavi i plodnosti. Ima još jedna nordijska priča prema kojoj ako se dva neprijatelja zateknu u šumi ispod imele moraju odložiti oružje na jedan dan. Slična priča se vezuje i za druide ako se dvoje sretnu ispod imele.

Romantični običaj ljubljenja devojke ispod imele dopao se mnogima i proširio. Prema priči nakon poljupca treba da se otkine jedna bobica ispod imele i običaj se može praktikovati samo dok god i dalje ima bobica.

Imela raste na drvetu kao poluparazitska biljka. Pojava sličnog izgleda, ali drugačijeg uzroka zove se ,,veštičija metla“. Ponekad se zbog sličnosti mešaju ove dve pojave. CC BY-SA 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=34475

Imela se koristi za dekoraciju tokom zimskih praznika kao simbol doba sreće, ljubavi, mira i napretka jer je uvek zelena. Osim što se kačila na vrata kuće, stavljali su je ranije uz bebinu kolevku radi zaštite i dobrih želja, a nosila se i kao talisman.

Da završim filmski i druidski kad je u pitanja ova praznična biljka jednim detaljem sa ekrana. Imela je važila kao jedna od druidskih najpoštovanijih biljaka koju su upotrebljali za razne rituale i isceljenja. Na početku filma ,,Asteriks i Obeliks Magični napitak“ iz 2018. ima scena kako druid silazi sa drveta sa kog je brao imelu i usput povredi nogu… Ako ste gledali ili ćete gledati film sad znate da imela nije tu slučajno.

Božikovina

praznici-biljke-bozikovina

Zimzeleni žbun sjajnih reckavih listova i crvenih bobica (otrovnih) predstavlja uz jelu i imelu zaštitni znak zimskih praznika. Zvaničan latinski naziv je Ilex aquifolium, na eng. je poznata kao Holly, a kod nas zbog veze sa Božićem odomaćila kao božikovina.

Zbog svoje uvek zelene prirode upotrebljava se već hiljadama godina prilikom zimskih svetkovina kao simbol večnog života, novog rasta i dobre sreće.

Stari Grci i naročito Rimljani koristili su je prilikom ukrašavanja svojih domova zimi i slavljenja zimskog solsticija, tj. početka ponovnog jačanja Sunca. Rimljani su božikovinu nosili i njom dekorisali prostore za vreme za proslave Saturnalia u čast boga Saturna za uspeh u poljoprivredi (kao simbol novog rasta i obilja).

Kod Kelta i njihovih sveštenika ova biljka je takođe bila izuzetno cenjena upravo zbog svoje otpornosti i izdržljivosti. Kako je bila uvek sveža i zelena smatrali su je znakom rasta, dobre sreće i dugovečnosti.

Prema jednom keltskom mitu postojala su dva brata, kralj Božikovine i kralj Hrasta. Hrast je vladao letnjim mesecima, a Božikovina zimskim. Tokom godine bi se smenjivala njihova borba kako se smenjuju sezone u prirodi i jačanje Sunca. Ovo su poznate kako iz prethrišćanskog perioda tako i u hrišćanskom kao npr. priča o Ivanjdanu/Petrovdanu o dva brata (koleda).

Sa pobedom hrišćanstva, upotreba božikovine je vremenom hristijanizovana i nastavila da se koristi i danas. Njeni bodljikavi listovi podsećaju na krunu Hristovu, a crvene bobice na njegovu krv. Božikovina je ubačena i u priču iz Hristovog života. Prilikom bekstva Bogorodice sa bebom Isusom zbog Irodovih progona, u jednom trenutku su se brzo morali sakriti od rimskih vojnika i stali iza jednog obližnjeg žbuna. Žbun se raširio i zaštitio Svetu porodicu. Ovaj plemeniti žbun je naravno bila božikovina.

Kad sam već pomenula filmsku industriju u vezi sa imelom, evo jedne zanimljivosti o božikovini. Jedan reč- Hollywood. Na brežuljcima oko Holivuda raste vrsta Kalifornijske božikovine zbog čega se misli da je Holivud po njoj dobio ime. Ne slažu se svi sa ovom verzijom, ima i drugih o poreklu imena Hollywood, mada meni lično ovo deluje logično. Jedino ako nije stvarno po nekom ko se preziva Hollywood, a pitanje je onda odakle njemu to prezime:).

Božićna zvezda

 

bozicna-zvezda

Božićna zvezda je cvet koji se najčešće daruje tokom zimskih praznika i zimske sezone zbog čega nosi ovo Božićna u nazivu.

Božićna zvezda je zvanično poznata pod latinskim imenom Euphorbia pulcherrim, dok je na engleskom znana kao Poinsettia. Višegodišnja biljka poreklom iz Meksika koju su uzgajali ranije i Asteci. U sev.Ameriku je doneta tek u prvoj polovini XIX veka. Naziv Poinsettia dobila je po prvom ambasadoru SAD u Meksiku doktoru Džoelu R. Poinsetu.

Poinset je bio lekar i diplomata koji je učestvovao u raznim političkim akcijama onog vremena. Dok je bio ambasador u Meksiku 20tih godina XIX veka na njihovim plantažama je zapazio ovu biljku. Kako mu se biljka jako dopala, odmah je poslao je nekoliko sadnica na svoje imanje u Južnu Karolinu. Sa njegovog imanja se posle proširio uzgoj po SAD i dalje po Evropi. Njemu u čast je biljka dobila ime. Njeno originalno ime na astečkom je Cuetlaxochitl. U svom prirodnom staništu raste kao žbun ili manje drvo. Može dostići visinu do čak 4m!

Božićna zvezda svoju vezu sa hrišćanskim praznikom duguje i svom izgledu, crvenoj boji kao Hristova krv i izgledu cveta kao simbolu Vitlejemske zvezde.

Za ovu biljku nemam ni jednu filmsku zanimljivost sada da vam ispričam, ali kad sam već krenula spontano da uplićem film evo nečega. Nije vezano za Božičnu zvezdu, ali jeste za Poinseta, crveno je i sa filma. Poinset je jedan od osnivača čuvenog Smitsonijan instituta za promociju nauke i primenjenih umetnosti u Vašingtonu. U okviru Instituta ima nekoliko muzeja sa bogatim kolekcijama, između ostalog Herbarijum od 4 i po miliona biljaka, ali i nešto zanimljivo iz filmske industrije za sve ljubitelje Čarobnjaka iz Oza. Crvene boje kao Božična zvezda i pravi izbor za božićnu/novogodišnju zabavu da prizove radost. Crvene magične cipelice tzv. Rubby slippers koje je Doroti nosila u čuvenoj verziji Čarobnjaka iz Oza sa Džudi Garland iz 1939.godine. Malo čarolije i svetlucavosti za kraj ovog prazničnog teksta:).

Pišite kako vam dopao tekst sa ovim prazničnim cvetnim pričama i jeste li negde primetili u svojoj okolini imelu ili možda ,,veštičiju metlu”.

Za dodatno uživanje tokom praznika i zime imate tekst sa predlozima za baštovane https://floradela.com/zimski-predlozi-aktivnosti-za-bastovane/

P.S.  Ostavljam vam da slušate i jednu prazničnu pesmu u kojoj se pominje imela (jedna od mnogih takvih pesama) https://www.youtube.com/watch?v=N-PyWfVkjZc

Hvala na čitanju!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!