Cvetna istorija

Kada je bašta zavodila kraljicu… Elizabeta I i razvoj baštovanstva u Engleskoj

Elizabeta I Tjudor bila je jedna od najznačajnijih vladarki Engleske i jedna od mojih istorijskih miljenica. Njena vladavina u drugoj polovini XVI veka (od 1558. do 1603) smatra se Zlatnim dobom Engleske. Elizabeta je bila kći kralja Henrija VIII i Ane Bolen, njegove druge žene. Presto je nasledila posle smrti svoje starije polusestre Marije Tjudor. U trenutku kada ona započinje svoju vladavinu, Zapadna i Centralna Evropa nalazile su se usred jednog od najslavnijih perioda ljudske istorije – humanizama i renesanse. Velike promene u to vreme odigrale su se na poljima nauke, umetnosti, tehnike, ekonomije, novi kontinenti otkriveni, mentalitet ljudi se menjao, svest o čoveku i njegovom mestu u svetu, odnos prema veri i crkvi… Središte ovog novog poleta, kulturnih i umetničkih dešavanja, bila je Italija. Dizajn vrtova i bašta kakve su imali renesansni kneževi i vojvode na Apeninskom poluostrvu imitirani su širom Evrope. U Engleskoj, pod kraljičinim uticajem, dolazi do velikog razvoja baštovanstva i stvaranja posebnog tipa renesansnih bašti, tzv. ,,Elizabetanska bašta“.

Elizabeta-I-i bastovanstvo
Portret Elizabete I poznat pod nazivom ,,Duga”. Naslikao je Marcus Gheeraerts Mlađi oko 1600. Obratite pažnju na oči i uši na haljini, kao vladar ona sve vidi i čuje.

Kad vam se kraljica najavi u goste…

Kraljica Elizabeta I bila je velika ljubiteljka bašti i cveća. Zahvaljujući toj njenoj ljubavi posebna pažnja posvećena je stvaranju i negovanju bašti u Engleskoj. Taj njen uticaj odvijao se na vrlo zanimljiv način. Šta se dešavalo? Kraljičina ljubav prema vrtovima i boravku napolju bila je svima poznata, pod ,,svi”, ovde mislim prvenstveno na dvor. Važne ličnosti dvora i pripadnici višeg plemićkog sloja nastojali su iskoristiti to za svoje ciljeve. Kraljica je često putovala po zemlji i odsedala po plemićkim kućama prilikom tih svojih turneja. Takva čast, da vam krunisana glava bude u gostima, bila je jedna od najvećih, mada veoma skupih. Bankrot u najavi, vi niste pri parama, a kraljica se najavi u goste… Ne možete baš da kažete da imate već nešto dogovoreno, da niste kod kuće i slično :).

Elizabeta I u procesiji sa dvoranima

Stvar je u tome što ona, naravno, nije dolazila sama, već sa čitavom svitom  i mašinerijom ljudi. Tu su bili dvorani i sluge, konji i kočije, sve njih je trebalo smestiti i prehraniti. A znate kako je kad vam gosti dođu, morate da sve besprekorno sredite i popravite, pripremate svečanije obroke i još i da ih zabavljate. Možete poverovati da neki i nisu baš uvek bili oduševljeni kad otkriju da treba ugostiti svu tu svitu.  Pozajmljivale su se i pare za takvu priliku. Plemići koji su bili u nemilosti gledali su da privuku kraljicu da svrati kako bi ponovo zadobili njeno poverenje, a samim tim i privilegije. Kraljičina poseta mogla je doneti velike dobrobiti porodici domaćina.

Oni koji su imali sredstava i moći nastojali su da kraljicu dočekaju kako dolikuje i više od toga. Dok je kraljica boravila kod njih, danima, dok bi se družili tokom gozbi i šetnji naokolo, domaćini bi mogli da zatraže neku uslugu od nje. Usluge bi bile u vidu titula, poseda, funkcije na dvoru, posredovanje za nekog bliskog ili čak, možda, da je ubedite da pristane na brak. Da, da, brak, ni manje ni više!

Elizabeta I poznata je pod nazivom ,,Devičanska kraljica”, pošto se nije nikad udavala. Sam svoj gazda, držala se te maksime. Ako bi se kraljica zadržala kod vas na samo par dana, niste mogli da joj odmah tražite uslugu. Morali su mnogo više da se potrude i to je bilo pod znakom pitanja da li ćete imati uspeha. Ovde su sad stvari postajale interesantnije. Jasno je bilo da kraljicu moraju da nekako zadrže duže u gostima, da joj se svidi da tu ostane više dana. I tu na scenu stupa podatak da kraljica uživa u baštama. Trka počinje! Bukvalno!

Baštovanska nadmetanja Elizabetanaca

Istaknuti dvorani utrkivali su se i takmičili za kraljičinu naklonost praveći lepše, inovativnije i ekstravagantnije bašte na svojim posedima. Posebno je takmičenje između njena dva najbliža saradnika bila ključno za razvoj baštovanstva u Engleskoj. Jedan je bio sir Viljem Sesil, lord Burgli, kraljičina desna ruka i najmoćniji državnik u kraljevstvu, a drugi, Robert Dadli, grof od Lestera, njen miljenik i drugar iz vremena zatočeništva pre nego što je krunisana. Sir Viljem Sesil je bio stariji od kraljice, veoma sposoban, strog i u potpunosti odan njoj. S druge stane, Robert Dadli, bio je njen vršnjak , miljenik dvora i njena simpatija od ranije s ambicijom da je ubedi da ga uzme za supruga. Samo da spomenem da se sir Viljem Sesil nije nikako slagao sa ovakvom Dadlijevom željom, prvenstveno što nije bilo političke koristi od takvog braka.

Robert Dadli, Erl Lester

Usred ove istorijsko/baštovanske priče bila su dva vrta- Dadlijev vrt u Kenilvort zamku u Varvikšajru i Sesilov vrt u Teobald palati u Hertfordšajru. Obe bašte su bile remek-dela renesansnog dizajna. Kraljica je gotovo svake godine, najčešće tokom 70tih godina XVI veka, dolazila u posetu i pred svaki njen boravak nešto se menjalo, dograđivalo, novo sadilo u vrtovima. Kako bi boravak bio sadržajniji i zabavniji priređivani su nezaboravni vatrometi, pozorišne predstave na jezerima, dolazili su i pesnici kao zvanični umetnici tokom posete.

Dadli je 1572.  i naročito 1575. godine prilikom Elizabetinih poseta Kenilvortu, kako bi je konačno naveo da prihvati njegovu bračnu ponudu, osmislio čitavu strategiju udvaranja. Njegovo udvaranje trebalo je da uz prelep vrt i razne spektakle da, što bi rekli Englezi, “do the magic”. Uz to, Dadli je bio najzgodniji tip na dvoru. Ali ne, ne i Elizabeta! Ni svo ono mirišljavo cveće koje je zasadio, ni pesnik prerušen u žbun koji je iskako pred nju prilikom šetnje vrtom i recitovao ljubavne stihove, ni francuski baštovan, a ni zaslađeno cveće za dezert nisu pomogli. Tvrda srca i hladne glave ostade kraljica (veliki uticaj na nju je imala i sudbina njene majke, Ane Bolen, koja je završila obezglavljena od strane Henrija VIII nakon velike ljubav). Imamo sačuvana dva izveštaja očevidaca ove posete iz 1575. godine o zabavama i dešavanjima oko kraljice prilikom tog boravka u Kenilvortu. Dadli se posle pokazao i kao dvostruki igrač, ali to je već druga priča. Da se vratimo na vrtove.

Kenilvort bašta, “knot garden”. Fotografija preuzeta sa Wikimedia UK, autor Nilfanion

U to prvo vreme, u hortikulturi, najveći je bio uticaj Italije. Dadli je bio veliki poklonik Italije i italijanske renesansne arhitekture. Svoju ljubav prema arhitekturi kombinovao je sa zadovoljstvom stvaranja bašte. Čim je dobio nov posed od kraljice, unajmio je francuskog baštovana da redizajnira u potpunosti vrtove. Vrtovi su obuhvatali nekoliko bašti i voćnjak.  Bašte su oduvek bile simboli moći u raznim vremenskim razdobljima. Velika finansijska sredstva ulagana su u stvaranje i održavanje vrtova. Elizabeta je često u vrtovima sazivala važne državne sastanke. A bašte su bile i savršeno mesto za privatnost i romansu.

Kraljičina ljubav prema cveću našla se i u pesmama savremenika. Edmund Spenser, u jednoj svojoj pesmi, slavi kraljicu kao boginju ljubavi i kraljicu pastira opisujući je sa venčićem od narcisa, ruža, ljubičica i jagorčevine na glavi. Ovo cveće su bili njeni simboli i označavali su večnu mladost. Našao bi se tu u nekom trenutku i iris u znak nagoveštaja francuske bračne ponude.

Elizabeta I, portret Feniks, naslikao Nikolas Hilijard oko 1575.

Ko ima boljeg baštovana i zagonetniji lavirint?

Dadli i Sesil nadmetali su se godinama čiji vrtovi će biti lepši i kod koga će se Elizabeta I duže zadržati. Unajmljivali su najbolje baštovane, menjali planove i dizajn, donosili nove biljke izdaleka i isprobavali razne baštovanske tehnike uzgoja. U Teobaldu je postojalo više bašti. U jednoj je bilo domaće cveće unutar začinskih bordura, dok je u drugoj bašti bilo retko cveće kao što je persijski ljiljan koji je Sesilu poklonio ambasador iz Konstantinopolja.

Dadli je umeo da okupi najveće umetnike i zabavljače kod sebe i da prave dobre zabave. Ali je Sesil ima najboljeg baštovana tada u Engleskoj. Džon Gerard (John Gerard) bio je vodeći ekspret za biljke i retko cveće sa vezama po celoj Evropi. Proputovao je Evropom, išao u lov na biljke sa čuvenim botanistom tog vremena, jednim od njegovih najboljih prijatelja Matijasom de l’Obelom (po njemu je lobelija dobila naziv, ono sitno plavo/ljubičasto cveće). Napisao je knjigu o biljkama koju je posvetio Sesilu, a pre toga je Lobel izdao knjigu o engleskim biljkama koju je posvetio kraljici Elizabeti. Gerardove dve knjige ,,Herbal” i ,,Katalog biljka” spadale su u najuticajnije knjige tog tipa dugo vremena. U to vreme, botanika je bila u povoju. U Italiji su osnivane prve botaničke bašte u Pizi i Padovi. Gerardova bašta na njegovom imanju je bila jedna od prvih botaničkih bašti u Engleskoj.

Bašta u Engleskoj u to vreme, elizabetanska bašta, bila je geometrijskog oblika sa začinskim ivicama od uglavnom timijana, ruzmarina i lavande. U hortikulturi ove bašte poznate su kao “knot garden” (čvor bašte) i specifične su baš za baštovanstvo elizabetanskog doba. Vrtovi su sadržali i fontane, jezera, livade i kuće za banket.  Tada počinju da se više objavljuju knjige posvećene baštovanstvu. Elizabetanci su voleli zagonetke, razne igre rečima pa su to preneli i u bašte u vidu lavirinata sa skrivenim značenjima i simbolikom tog vremena. Voleli su da što više vremena provode napolju.

Kraljica Elizabeta I i ljubav prema domaćem divljem cveću

Bašte su najlepše bile tokom proleća. Elizabeta je najveći broj poseta Teobaldu i Kenilvortu imala u mesecu maju. Za vreme njene vladavine počinju da se pojavljuju nove cvetne vrste u Engleskoj. Kraljica je, ipak, najviše vrednovala domaće englesko cveće. U njene embleme spada cveće koje je bilo u vezi sa Bogorodicom kao sto su ruža, ljiljan, ljubičica i orlovi nokti. Sve mirisno cveće. Još jedno vrlo popularno cveće tog vremena je vrsta karanfila. Voleli su u saksijama, uz ivicu prolaza i na stepeništima, da drže ljubičice i karanfil.

Elizabeta I i razvoj baštovanstva u Engleskoj
Portret Elizabete I, Marcus Gheraerts Stariji, 1580-1585. Portret Mira, kraljica u ruci drži maslinovu grančicu koja simbolizuje Mir i stoji na maču Pravde. U pozadini je prikazan deo bašte i dvorani. Na haljini je izvezeno englesko domaće cveće.

Na kraljičinim portretim može se videti izvezeno englesko divlje cveće na njenim haljinama. Time je poručivala da njena ljubav prema domaćem cveću znači i njenu ljubav prema domovini. Njeni portreti su puni simbolike i vrsta kraljevske propagande kao uostalom i drugi portreti i slike pogotovo tog vremena. Vrlo je zanimljivo da se analiziraju ovakve slike kako biste videli šta vam sve mogu reći o osobi, kakvu je sliku stvarala o sebi kao i o samom istorijskom dobu.

Od egzotičnih i retkih biljaka tada su pristigli krompir i duvan, a ubrzo i lijander, juka, hibiskus.

Voćnjaci su bili izuzetno važni i kvalitetno voće se smatralo luksuznim poklonom. Stalno se povećavao broj varijeteta jabuka, trešanja i šljiva. Drvo trešnje je zbog cvetanja bilo omiljeno. A i magnolija će koju godinu po Elizabetinoj smrti stići u Englesku, biće priča i o tome u nekom drugom tekstu.

Za ljubav kraljice

Zahvaljujući ljubavi Elizabete prema baštama i njenom podsticanju nadmetanja najmoćnijih dvorana za njenu naklonost uz pomoć svojih vrtova stvorene su prelepe bašte koje su zadivile svet. Kako bi pridobili kraljicu, stalno su unapređivali baštovanstvo i sam izgled bašti pokušavajući da izvedu do tada nemoguće stvari kao, npr. da drvo jagode cveta usred zime.

Bašta Teobald je bila vrlo popularna i za vreme Elizabetinog naslednika, Džejmsa I, pošto je on preuzeo baštu i palatu od Sesilov sina. Ubrzo su obe bašte bile zanemarene i nestale su. Nedavno su rekonstruisani vrtovi Kenilvorta, bašte koja je nastala kako bi zavela kraljicu. Uz iste vrste onog mirišljavog cveća. O izgledu Dadlijeve bašte svedoči sačuvano i jedno poduže pismo sa detaljnim opisom i dimenzijama bašte baš tokom kraljičine posete 1575.godine. Napisao je Robert Langlam, jedan od članova Dadlijevog domaćinstva u tom trenutku. Pismo je bilo od velike pomoći u rekonstrukciji vrtova Kenilvorta uz proučavanje pisanih izvora, sačuvanih slika i skica na kojima se nalaze bašte tog vremena kao i istraživanja na samom terenu.

Veoma zanimljivo razdoblje u istorijskom smislu, a i u hortikulturalnom. Rekla bih da je to bio početak velike baštovanske ljubavi koja će se rasplamsati kasnije kod Engleza. Vreme u kojem je kraljičina ljubav prema baštama napravila od najvećih državnika, dvorana i plemića baštovane. Rezultat je bio nastanak veličanstvenih bašti širom Engleske. To što tih bašti više nema samo još više pojačava našu fascinaciju njima.

* Glavna knjiga koja mi je poslužila kao osnovna za pisanje ovog teksta je “Elizabeth in the Garden” autorke Tree Marin.

Šaljem cvetno-elizabetanski pozdrav!

5 Comments

  • Goga

    E ovo je bas poslastica! Nista bez Engleza, iako su iskopirali sve ali ipak su i unapredili, a cini mi se i nastavili da neguju tu kulturu bastovanstva.
    I meni je Elizabeta miljenica. Kakav lik!
    Tvoje su mi objave ne samo edukativne vec i inspirativne, uvek mi se rodi sto ideja, a nadam se da ces nas obradovati jos nekim istorijskim licnostima kroz bastovanstvo.
    Cvetno-elizabetanski odpozdrav!

    • floradela

      Divno, Gogo! Da da, Englezi su se tu tek zahuktavali polako po pitanju strasti prema baštovanstvu.Biće još puno ovakvih priča, ovo je primarna ljubav❤.A biće i o ovom periodu još.A i Šekspir čeka na red😂

  • Maja Vučković

    E, ovo se zove kvalitetan prilog na blogu!
    Energija i toplina sa kojima je pisan prenosi se i na čitaoca i drži mu pažnju od prve do poslednje rečenice.
    Fantastično! ^^
    Veoma se radujem svemu što sledi 🙂 🙂

    • floradela

      Hvala puno,Majo! Verujem da sam prenele svoje oduševljenje temom😊.Ovo mi baš znači,a pogotovo od takvog znalca kao što si ti.Veliki pozdrav!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!