Cvetna istorija

Istorija lala : Lalomanija u Holandiji u XVII veku

Lale i Holanđani-cvetna veza duge tradicije. Upravo se najslavnija i najburnija epizoda iz istorije lala, poznata kao “Lalomanija” ili “Tulipomanija”, odigrala u Holandiji pre skoro 4 veka. Opčinjenost ovim novim i retkim cvetom koji je stigao sa Istoka zahvatila je Holanđane odmah na početku susreta. Bila je to ljubav na prvi pogled, afera je bila burna i završena je dramatično. Ovako bih je opisala kao ljubavnu vezu romantizujući ceo slučaj.

Poznata istorijska epizoda Lalomanije, smatrana još i prvim ” financial bubble” modernog sveta, desila se u XVII veku. Holandija XVII veka bila je bogata i prosperitetna država i ovaj period holandske istorije naziva se Zlatnim dobom. Mlada država u usponu koja je upravo proglasila nezavisnost od Španije postala je ubrzo vodeći trgovački centar zahvaljujući ubrzanom razvoju međunarodne pomorske trgovine i premeštanjem tržišta na severne obale Zapadne Evrope akumulirajući bogatstvo u holandske luke i gradove. U Amsterdam kao glavnu komercijalnu luku slivalo se bogatstvo i raznovrsna roba koja je dopremana brodovima iz raznih delova sveta. Tako ekonomski osnažena Holandija mogla je da ulaže u šta god hoće, u građevine, umetnost, luksuznu robu ili u nov i egzotičan cvet kao što je lala.

Lala je bila redak cvet koji je stigao iz Otomanske imperije krajem XVI veka. Cvet je opčinio ljubitelje i poznavaoce cveća u Evropi tog vremena i kako je bio novina i retkost ubrzo je postao stvar prestiža i simbol moći bogatih slojeva. Uvidevši dobru priliku za zaradu Holanđani su se bacili na uzgoj lala i prodaju lukovica. Cene lukovica su sa godinama sve više rasle što je dovelo do opšte pomame u trgovini lalama (tulipomanije) u Holandiji koja je dostigla vrhunac 30tih godina XVII veka. Usledio je krah ,,berze” i bankroti lica umešanih u ovu trgovinu.

Kako je došlo do svega ovoga? Kakvu tajnu kriju lale?

I da li je bilo baš tako dramatično na kraju kako se navodi?

Početak priče o lalama i Holanđanima

Prva procvetala lala u Evropi zabeležena je u bašti magistrata iz Augzburga u Bavarskoj koju je naslikao švajcarski botaničar i lekar Konrad Gesner. Pojava lala naišla je na oduševljenje među strastvenim ljubiteljima biljaka i moćnicima. Lukovice novog cveta su se mogle nabaviti preko uticajnih i prijateljskih veza širom Evrope i Nizozemske. U ovo vreme 60tih godina XVI veka Nizozemska je još bila deo španskog carstva (Habzburške imperije) da bi ubrzo nekoliko godina kasnije (1579. i 1581.) severne provincije Nizozemske proglasile nezavisnost i osnovale Holandiju.

Ostalo je zabeleženo da su prve lukovice lala stigle u Holandiju iz Konstantinopolja brodom 1562.godine prvo u Antverpen, a tek posle u Amsterdam. Pravi zamah priča dobija dolaskom čuvenog botaniste i poznavaoca lala Karola Klusijusa (Šarl lEklus) u Holandiju u grad Lajden 1593. gde je preuzeo profesorski položaj i postao direktor univerzitetske botaničke bašte. Klusijus je važio za vlasnika najbolje privatne kolekcije lukovica u Zapadnoj Evropi tada i sa sobom je u Lajden doneo sve svoje lukovice. Lukovice su se iz njegove bašte počele širiti Holandijom, na ovaj ili onaj način (on ih je poklanjao svojim prijateljima i baštovanima, a i lopovi su noću iskopavali lukovice) i tako je otpočela industrija uzgoja lala u Holandiji.

Stanovnici severnih i južnih provincija nekadašnje Nizozemske su od ranije imali dara i sklonosti ka razvoju hortikulture i uzgoju raznog cveća. U slučaju lala, Holanđani su se ubrzo izdvojili kao vodeći u kultivaciji ovog cveta i ostali dan danas broj jedan uzgajivač lala u svetu.

lalomanija
Slika Ambrosius Bosschaert Starijeg, Vaza sa cvećem sa ,,prskanom” lalom u centralnoj ulozi.

Prvi uzgajivači lala i rasadnici pojavili su se već početkom XVII veka južno od Harlema. Potražnja je rasla, tržište isto, kao i uzgoj novih vrsta lala. Najskuplje su bile lale koje su bile dvobojne ,,prskane” lale sa plamenim jezičcima u drugoj boji po osnovnoj. Cene lukovica ovih lala su tokom godina rasle sve više i više dok nisu kulminirale u ono što je ostalo upamćeno kao Lalomanija.

Lale admirali, generali i druga osvajanja

Sa porastom interesovanja i tržišta za lale ubrzo su počeli da se prave prvi katalozi lala. Jedan od prvih kataloga lala u ponudi koji se pojavio bio je delo Emanuela Sverta. Emanuel Svert (Emmanuel Sweert oko 1552- 1612) bavio se trgovinom retkih predmeta kao što su između ostalog seme cveća i lukovice lala u drugoj polovini XVI veka. Svert se nazivao baštovanom habzburškog cara Rudolfa II i snabdevao je dvorove u Beču i Pragu kao i holandske baštovane semenom, sadnicama i lukovicama. Priredio je 1612. godine katalog biljaka u ponudi nazvan Florilegium. U tom njegovom katalogu među prvima takve vrste bila su opisna imena lala što je bilo jako nepraktično. Ubrzo su lale dobile nazive najčešće kao Admiral taj i taj i slično. U Holandiji gde su krunisane glave tada bile nepopularne (zbog nedavnog oslobađanja od vlasti habzburškog cara) lale su nosile imena po admiralima i generalima umesto po kraljevima i kraljicama kao npr. u Francuskoj gde su ranije stigle. Ovo nisu bili pravi admirali već uzgajivači kojima je dodato to admiral ili general ispred ličnog imena npr. Lala General Bol nosila je naziv po uzgajivaču lala Piteru Bolu iz Harlema ili lala Admiral Potebaker po Henriku Potebakeru. Ako su se nazivale Osvajač taj i taj to se odnosilo na nove varijetete koji su se nazivali ,,osvajanje”, npr. Conquest van Royen.

Ogromne sume su se trošile na pojedinačne lukovice lala što se smatralo ekstravagancijom koja se dvadesetak godina pre Tulipomanije već ismevala i kritikovala u javnosti. Bez obzira na to, lukovice su bile sve traženije i nove vrste sve skuplje. Katalozi su se redovno pojavljivali sa novitetima.

lalomanija- hortus-floridus
Jedan od najpopularnijih botaničkih albuma “Hortus Floridus” autora Krispin van de Pasea, objavljen 1614.godine. Uz crteže lala u albumu su dati i podaci uzgajivača širom severne i centralne Evrope.

Lale su se iz bašti i saksija, gde su brižljivo čuvane, preselile na pločice, materijale, nameštaj i ostali dekor već početkom XVII veka. Tehnika pravljenja pločica kao i dekor na njima (cvetni motivi, lale i karanfili) prenela se iz Turske iz Iznika u drugoj polovini XV veka ka Zapadu do Španije i Italije potom i do Nizozemske. U Nizozemskoj su pločice za zid bile praktično rešenje zbog sveprisutne vlage. Grad Delft izdvojio se kao centar izrade pločica, za njim odmah i drugi gradovi u zemlji. Prve lale  pojavile su se na pločicama u Nizozemskoj oko 1610, da bi počele više da preovlađuju kao motiv od 1620tih.

Uspon i bogaćenje Holandije dovelo je do razvoja umetnosti. Trgovina i poslovi u Nizozemskoj cvetali su tako da su vlasnici mogli da naručuju i plaćaju umetnička dela zbog čega je i umetnost cvetala u XVII veku. Ovo doba se naziva i Zlatnim dobom holandskog slikarstva. Lale kao simbol moći i lepote su bile veoma tražen motiv na slikama majstora kao što su Ambrosius Bosschaert (1573-1621), Jan Brueghel (1568-1625) i Roelandt Savery, da pomenem sam par.  Uz lale, na slikama su najčešće bile i akvilegije (kandilice), irisi, fritilarije i narcisi.

Ova elegantna cvetna lepotica bila je sveprisutna u životima Holanđana sa početka XVII veka. Za poslovne ljude i lovce na bogatstvo lala je dobijala posebno značenje.

Lalomanija

Nosioci prve faze pomame za lalama u Holandiji bili su baštovanski poznavaoci i učenjaci, dok su drugu fazu od 1620tih nosili sad već profesionalni uzgajivači.

Zemlja u Holandiji se pokazala veoma plodna za sadnju lukovičastog cveća. Područje oko Harlema je ubrzo postalo glavno za uzgoj lala, ali i oko drugih holandskih gradova (Delft, Alkmar, Roterdam, Utreht). Uzgajivači su prodavali lukovice direktno sa svojih rasadnika kao i preko preprodavaca na sajmovima, izložbama i trgovima. Često je vlasnik lukovica koji prodaje drugom licu uzgajao te lukovice na imanju trećeg lica. Bilo je razlike u cenama i u plasmanu gde se koje lukovice prodaju i kojoj ciljnoj grupi. Holandski uzgajivači su ubrzo počeli slati lukovice van zemlje pažljivo upakovane radi transporta i već tada su gradili brend.

Uz slike i kataloge cveća, pojavile su se i knjige lala koje su radili npr.  Pieter van Kouwenhoorn, Judith Leyster , Jacob Marrell, Anthony Claesz i Pieter Holsteyn the Younger. U Ficvilijam muzeju u Kejmbridžu čuva se jedna takva cvetna knjiga lala koju je napravio Ambrosius Bosschaert Mlađi (1609- 1645) oko 1640.godine. Ovakve knjige su se pravile vlasnicima kako bi se zabeležila njihova kolekcija kao npr. Hortus Eystettensis. Drugačija vrsta cvetnih knjiga služila je kao prodajni katalog uticajnim i bogatim kupcima. Tu su bili i katalozi pravljeni specijalno za velike aukcije koje su organizovane radi prodaje lukovica lala i drugog lukovičastog cveća kao što su narcisi, ljiljani, anemone i karanfili. U katalozima su se nalazile najskuplje uzgojene lukovice i noviteti.

Tajna najskupljih lala

Pomama za lalama je bila na vrhuncu 30tih godina XVII veka i zahvatila je celu Holandiju. Ono što je lalu činilo neodoljivom i fatalnom u ovoj pomami bio je efekat iznenađenja pod nazivom “breaking”. S vremena na vreme dešavalo se da se od grupe istih lukovica u jednoj boji pojavi jedna na proleće koja je ,,prskanih” boja, npr. bela sa crvenim plamenovima ili purpurna sa belim plamenovima. Niko nije znao koja će biti takva i ovakva igra na sreću je povećavala uloge. Najtraženije i najskuplje su upravo bile te prskane lale kao npr. Semper Augustus ili Viceroy. Tek u XX veku je otkriveno šta uzrokuje ovu pojavu i ispostavilo se da je to virus koji izaziva mutaciju koja se manifestuje tako ,,razbijanjem” boje. Ovakva iznenadna pojava koja je izazivala oduševljenje i skakanje cena je zapravo škodila lukovici, jer je virus slabio i usporavao njeno razmnožavanje. A kako ih je bilo malo u opticaju njima je cena još bila veća.

Aukcije i rast cena lukovica lala

U prodaju lukovica lala su se sve više uključivali, nošeni profitom koje ono donosi, poslovni ljudi koji nisu imali mnogo veze sa uzgajanjem cveća već novca.  U jeku najveće pomame za lalama 1637.godine, kupovali su lukovice na neviđeno samo putem papira, jer su lukovice bile uglavnom tada u zemlji (cvet nisu ni videli, a i ako jesu ranije, nije se znalo hoće li biti identičan i sl.). Najriskantnije je bilo što su kupovali bez novca u tom trenutku nadajući se da će ih brzo prodati po još većoj ceni i na taj način napraviti zaradu. Naravno da je ovakav sistem ubrzo bio urušen kada je dobar broj kupaca obelodanio da nema da plati i da neće da ispoštuje te kupoprodajne ugovore.  Posao je bio velikim delom baziran na spekulacijama, kada se tome stalo na put nastao je veliki problem kako izvući pare koje su bile ugovorene.

Primer rasta cena najslavnije među lalama tog doba je “Semper Augustus” čija je cena 1623.god. iznosila za jednu lukovicu 1000 florina dok je prosečna godišnja zarada tada bila oko 150 florina. Unajmljivala se garda za čuvanje uzgoja ovih lukovica na imanjima. Već sledeće godine 1624, pošto je bilo u opticaju samo 12 znanih lukovica ove lale, cena po lukovici je bila 1200 florina, 1625.  3000 g., 1633. cena je porasla na 5550 i 1637. za 2 lukovice je cena bila 30 000 g. Sa parama za jednu lukovicu ove retke Semper Augustus mogli ste kupiti neku od najskupljih kuća uz kanal u Amsterdamu sa malom baštom. Prema proračunima kritičara iz 1636, godinu dana pre kraha, za jednu lukovicu veoma retke i takođe veoma popularne lukovice Viceroy mogli ste kupiti 27 tona brašna, 50 tona riže, 4 krupna bika, 8 debelih svinja, 3 tona sira i još svašta.

Cena lukovica je zavisila najpre od imena lale potom i od težine lukovice (mera azen). Pre nego što bi ih posadili krajem jeseni i početkom zime, uzgajivači bi izmerili težinu lukovice i to beležili zbog kasnijih aukcija. Kako su aukcije održavane u vreme kada su lukovice bile uveliko u zemlji, ova kupovina na neviđeno ostavljala je mesta spekulaciji i iznenađenjima jer se nije znalo kolika je težina lukovice bila u momentu kupovine ili kakva će biti nakon vađena plus koliko ima novih malih lukovica.

Aukcije su se redovno organizovale po holandskim gradovima radi okupljanja zainteresovanih strana oko prodaje lukovica lala. Da biste prisustvovali aukciji morali ste biti član nekog kluba ili udruženja uzgajivača. Aukcije su se odvijale na dva načina. Prvi način (met de Borden) podrazumevao je dve table za pisanje, jedna za kupca lale, a druga za prodavca. Na jednoj bi kupac napisao koliko ili šta daje za lukovicu, a na drugoj bi onda prodavac šta prihvata od toga. Table bi onda bile prosleđene dvojici arbitra ili proksija, svaki zadužen za jednu stranu. Arbitri bi podešavali cenu i ako se postigne dogovor između kupca i prodavca, zaklučuje se ugovor, ako ne, briše se ponuda i nastavlja dalje sa novom ponudom.

Drugi vid prodaje lukovica (in het ootjen) više je bio nalik aukcijama danas u smislu da voditelj aukcije napiše najvišu vrednost za ponuđenu lukovicu nakon ponude okupljenim strankama koje se nadmeću i prodavac onda odluči da li pristaje na tu cenu.

Kako se stvar zahuktavala oko prodaje lala i sve više novca tu vrtelo, tako se sve više ljudi (ne samo bogatih) uključivalo u prodaju i kupovinu kako bi iskoristili trenutak i obogatili se. Holandiju je u periodu 1633-1635. zahvatila kuga koja je podigla cene zarada zbog smanjene ponude radnika tako da su ,,višak” novca sada imale i zanatlije uz trgovce i druge bogate slojeve Holandije. U momentu kada je bilo više onih koji su hteli prodati od kupaca čitava stvar oko tulipomanije se počela urušavati. Vrhunac Tulipomanije dostignut je na aukcijama 27. januara 1637. i 5. februara 1637. u Alkmaru. Desilo se da nije data ponuda za ponuđene skupe lukovice u jednom trenutku, cene su počele da padaju, panika se polako počela širiti kad se pročulo i tržište postalo nestabilno. Sredinom februara 1637. krah je nastupio nakon okupljanja delegata tj. uzgajivača iz raznih delova Holandije u Amsterdamu koji su protestvovali protiv nekontrolisane prodaje i nedefinisanih uslova između raznih strana uključenih u ove transakcije lukovica. Sukobi i pregovaranja su nastavljeni uz sudske intervencije. Ustanovljen je arbitralni savet koji je trebalo da posreduje u podnetim slučajevima trgovine lukovicama između kupaca i prodavaca. Ostatak je istorija. Usledili su bankroti i finansijske propasti uz društvena ismevanja i moralna upozorenja.

lalomanija
Alegorija Tulipomanije sa majmunima i trgovinom lala autora Jan Brojgela Mlađeg (Frens Hall Museum).

Nakon ovih dešavanja spekulanti su se povukli i lale ostavili uzgajivačima i ljubiteljima cveća. Holandija je nastavila da širi i razvija uzgoj lala.

Novija istraživanja poslovnih i sudskih dokumenata iz tog vremena u vezi sa ovom pričom preispituju jačinu efekta koje je propast Lalomanije imala na ondašnju ekonomiju i društvo.  Istoričarka En Goldgar (Anne Goldgar) u svojoj knjizi  “Tulipmania: Money, Honor and Knowledge in the Dutch Golden Age” ukazuje na to da je cela situacija sa posledicama Lalomanije u vidu silnih bankrota malo prenaglašena. Bilo je pojedinaca koji su bankrotirali i izgubili veliki novac tada, ali ih nije bilo u tolikoj meri da to narušava ozbiljno ekonomiju u zemlji niti je zahvatila sve slojeve društva. Ekonomija i tržište su se brzo oporavili bez ozbiljnih posledica, a lale nastavile da se uzgajaju i naručuju na slikama.

Veliki deo ove prenaglašenosti i izvlačenja pouka iz ove priče o propasti i brzoj zaradi na neviđeno dugujemo pamfletima i pesmama koje su se javljale u to vreme kako bi kritikovale vinovnike ove epizode. Sve je to bio deo propagande  holandskih kalvinista da se ne bi ugrozio društveni moral ( ,,toliko bogatstvo kvari ljude”, primer gramzivosti i sl.).

Sve u svemu, moglo bi se reći da je Holandija bila dovoljno bogata da priušti jednu ovakvu epizodu cvetno-finansijske pomame. Na kraju, sva ova dešavanja oko cveća dovela su do razvoja botanike i velike ljubavi prema cveću i baštama.

I kao što možemo primetiti sa ove vremenske distance cvetna Ljubav je pobedila, preživela buran početak i traje i dalje. Uz ljubav, ruku pod ruku, ide i odlična zarada koju Holanđani ostvaraju uzgojem lala. A, lalama savršeno odgovara ta holanska zemlja. Perfect match, kažem vam :).

Lale Istorija

Nadam se da ste uživali u priči i izvukli pouke finansijske prirode :). Ovaj tekst se hronološki i istorijski nastavlja na tekst o dolasku lala u Evropu i delovanju Karola Klusijusa Istorija lala: Kako je lala osvajala Evropu u XVI veku uz Karola Klusijusa & društvo, a pisala sam već i kako su Osmanlije vek kasnije prošle u sličnoj lalomaniji i njihovoj vezi sa lalama od ranije Istorija lala u Osmanskom carstvu i ,,Doba lala”.

Preporuke za čitanje i gledanje

Pavord, Ann, The Tulip, Bloomsbury, London and New York 2001.

Potter, Jennifer, Seven Flowers and How They Shaped the World, Atlantic Books, London 2013.

Mogah, Debora, Doba Lala, Laguna, Beograd 2004. *(postoje novija izdanja)

Lejker Rozalind, Zlatna lala, Laguna, Beograd 2009.

Pala, Iskender, Istanbulska lala, Laguna, Beograd 2019.

Film Tulip Fever (2017) po knjizi Debore Mogah

 

Hvala na čitanju i javite utiske!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!