skupljanje-semena
Baštovanstvo

Skupljanje semena i čuvanje

Za gotovo svo cveće, cvetna sezona završava se krajem jeseni. Biljke su cvetale, oprašile se i stvorile seme. Seme se potom rasejava na različite načine, uz pomoć vetra, životinja ili sama biljka izbacuje seme na veću udaljenost. Skupljanje semena je način da omiljeno cveće sačuvamo i umnožimo za sadnju sledećeg proleća, bilo da je u pitanju jednogodišnje ili višegodišnje cveće. Skupljanje i čuvanje semena, kako cveća, tako i povrća, od velike je važnosti. Iako se, možda, na prvi utisak ne čini tako iz razloga što je seme danas svuda dostupno i prilično niskih je cena u raznim specijalizovanim radnjama. Ovo je tema od posebnog značaja i postoji više razloga zašto seme treba skupljati i čuvati.

 Tradicija skupljanja i čuvanja semena

Skupljanjem semena biljaka ljudi , najčešće žene, bavili su se tokom gotovo cele istorije ljudskog roda. Rekla bih evolucijski ritual. Seme je oduvek bilo dragoceno. Hiljadama godina skupljalo se, sadilo i prenosilo sa kolena na koleno. Odabirale su se najbolje i najlepše vrste i one bi opstajale dalje za budućnost. Korišćene za različite svrhe, od hrane, preko odeće, materijal za građenje, ceremonijalnu upotrebu do medicine. Kako su se ljudi selili tako su nosili sa sobom i semena. Pojedine biljke su imale sveta svojstva kod različitih naroda nekada i danas.

U prirodi, u životu biljke sve počinje i sve se završava sa semenom. Na proleće se seje, cveta, pravi seme i vene. Početak i kraj. Cilj stvaranja semena je produžetak vrste i nastavak života. Inteligencija Majke Prirode na delu. Skupljajući i sejući seme, učestvujemo u ciklusima života i u dodiru smo sa samom prirodom. Neka vrsta intimne veze biljaka i čovečanstva.

Priroda ima svoj način čuvanja semena, u zemlji. Seme biljaka može u stanju uspavanosti da se očuva u dužini trajanja od par meseci do sto godina, kao uspavana lepotica i onda, u zavisnosti od uslova, da se probudi, proklija i procveta. Najbolji primer za to je mak i polja maka nastala na izrovarenoj zemlji na poljima gde su se vodile bitke 1915. godine tokom Prvog svetskog rata u Francuskoj i Belgiji. U istim okolnostima pojavila su se polja maka na Galipolju. Odatle je mak postao simbol sećanja, najviše za Britance, Francuze, Kanađane.

Seme može dugo da miruje, a onda, usled prevrtanja zemljišta (npr. bombardovanja), da opet bude izbačeno na površinu i uz odgovarajuće uslove da proklija. Možemo uzeti primer zapuštenih bašti ili šuma nakon požara, gde priroda brzo obnavlja rastinje. Divlje cveće da i ne pominjem.

U proseku, seme uzgajanog cveća se može čuvati dve do tri godine u pravim uslovima koji će sačuvati klijavost.

Banke semena

Za baštovane, čuvanje semena je za sadnju sledeće sezone. Globalno gledajući, čovečanstvo danas nastoji da, u vidu posebnih organizacija, skuplja, čuva i umnožava seme. Očuvanje što više biljnih vrsta i raznovrsnijeg semena zalog je za budućnost. Jedna od najvažnijih stvari za opstanak. Skupljanje i čuvanje semena za u nasleđe budućim naraštajima, isti onaj ritual koji su naši preci generacijama unazad po početaka poljoprivrede radili. U ovim modernim vremenima, stvorene su u tu svrhu, banke i biblioteke za čuvanje semena širom sveta.  Začetnikom ideje o banci semena smatra se Nikolaj Vavilov iz sredine 50tih godina XX veka. Danas ima puno vladinih i nevladinih organizacija koje postoje kao banke semena, različitih veličina i namena, po celom svetu. Neke od najpoznatijih su : “the Global Crop Diversity Trust” u Nemačkoj, “the Peliti Seed Bank” u Grčkoj i “Seed Diversity” u Kanadi. Posebno se izdvajaju “Kew’s Millenium Seed Bank” u Velikoj Britaniji (Kew je čuvena botanička bašta u Londonu) koja ima 50 partnera širom sveta. U Španiji postoji “UPM Seed Bank”, jedna od najstarijih, u kojoj se čuvaju divlje biljne vrste zapadnog Mediterana.

Najpoznatija je Globalna banka semena stvorena u Norveškoj, nazvana i Banka “Sudnjeg dana” ili Nojeva arka ( “Doomsday Vault” , tj. “Svalbard Global Seed Vault”). To je banka semena stvorena da sačuva biljni svet od nestanka u slučaju globalne katastrofe. Nalazi se na severu Evrope, na pola puta između Norveške i Severnog pola, na arhipelagu Svalbard. Banka je ukopana u planinu u vidu tunela, kao veliki frižider na mestu koje prirodno ima veoma niske temperature. Zgrada je napravljena tako da izdrži katastrofu većih razmera, ako do nje dođe. Semena se tamo čuvaju na minus 18C.  Norveška je zabranila čuvanje genetski modifikovanog semena.

Neke banke semena su propale usled poplava ili rata, kao što je slučaj sa bankama semena u Iraku i Avganistanu. Sve zemlje sveta šalju na Svalbard svoje seme i ova banka predstavlja osiguranje ili backup plan za druge banke gene iz sveta. Norveška je vlasnik banke, ali zemlje depozitori su vlasnici svojih kolekcija semena.

skupljanje-semena
Seme Ehinacee (Echinacea purpurea)

Iz Srbije još nije stigla pošiljka našeg semena, koje se čuva u banci u Batajnici. U pitanju je veliki zadatak, banka je počela sa radom 2015. godine, čuva oko 250 vrsti semena. Potrebno je da se naprave dve kopije za Srbiju, a treća da ide za Norvešku. Pre koju godinu organizovana je izložba pod nazivom ,, Staro i nestalo voće Srbije” od strane Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. Cilj izložbe bio je da se ukaže na autohtone vrste voća i značaj njihovog očuvanja. Ove stare sorte voća predstavljaju prirodno nasleđe i bogatstvo naše zemlje, a usled nestajanja  gotovo su i nezabeležene.

Važnost ovih banka, posebno ove u Norveškoj, leži u tome da će očuvati raznolikost semena koje je potrebno kao izvor za prevazilaženje izazova sa kojima se možemo suočiti usled uticaja klimatskih promena kao i u slučaju prirodnih katastrofa ili onih izazvanih ljudskim faktorom.

Baštovanski razlozi za čuvanje semena cveća

Danas postoji puno specijalizovanih proizvođača semena i svuda je dostupno u sezoni, pa se seme retko kad skuplja. Uz svu globalizaciju i industrijalizaciju poljoprivrede, ugroženog biodiverziteta, problema monokulture, danas je više nego ikad važno da se očuva što više starih kvalitetnih sorti semena, najviše onih za prehrambene svrhe. Očuvanje raznolikosti semena biljnih vrsta za prehrambene svrhe i njegovi razlozi su veoma kompleksno pitanje. Što se tiče samog cveća, rasadnici se danas prosto utrkuju ko će proizvesti što otpornije i lepše, raznobojnije vrste cveća, što je sjajna stvar.

Nekad je postojalo par vrsti zumbula u dve-tri boje, sada imate divnu ponudu zumbula u raznim bojama i nijansama. Cvetni svet danas je višestruko obogaćen ogromnim brojem predivnih novih, otpornijih i raskošnijih vrsta cveća. Ali, ima i tu nekih nedostataka. U slučaju ruža, prilikom stvaranja novih vrsta izgubila se mirisna komponenta u korist više latica, bujnosti i dužine cvetanja. Imam nekoliko ruža u svojoj baštici u dvorištu od kojih su samo dve mirišljave, dok u dvorištu na selu su sve dugogodišnje ruže i sve mirišu. Isto tako, hibridne vrste semena cveća ne daju istu biljku, a nekad ni nema semena.

skupljanje-semena
Seme Ukrasnog sleza

Ponude cveća po rasadnicima se menjaju iz godine u godinu i nema uvek istog cveća. Ako niste sačuvali seme cveća koje ste imali i koje vam se dopalo odmah iste godine, moguće da ga neće biti sledeće godine. S druge strane, u ponudi su  na pijacama ili po semenarnama uglavnom jedno te isto cveće i seme koje bude nekad malo starije. Nekad pronađete ili dobijete iz nečije bašte dragoceno seme kojeg nema u katalozima ili po baštama u vašem okruženju, pa je i zato najbolje sačuvati to seme.

Skupljanje i čuvanje semena lak je način da razmnožite biljke i tako uvećate broj cveća u vašoj bašti. I sve to, naravno, potpuno besplatno. Čuvanjem svog semena stvaramo nove vrste koje su prilagođene našim uslovima uzgoja, čuvamo novac i možemo da se menjamo sa drugim baštovanima ili poklonimo nekom.

Još jedan praktičan razlog za sakupljanje je da, ako imate neko cveće koje se samorasejava (npr.kandilica) i želite da ga premestite na drugo mesto u bašti, onda pokupite seme pre nego što samo padne dole na zemlju.

Trebalo bi najviše pažnje da obratimo da sačuvamo prvenstveno seme ,,starinskih vrsta cveća” koje spadaju u nasleđe. Isto tako, uz seme da uzimamo i reznice, lukovice iz npr. starih seoskih bašti, kod tetaka, ujni, baki, prijatelja. Sve to da obogatimo naše bašte i da očuvamo stare sorte i njihovu genetsku raznolikost.

Baveći se semenjem, usput se upoznajete sa cvećem i ciklusima. Skupljanje i čuvanje semena divna je prilika za učenje za odrasle i decu. Utiče i na povećanje svesti o samom životu i lepotama koje nas okružuju. Tu je i osećaj bogatstva i zadovoljstva samog čina i svog tog semena koje ste sačuvali.

Ja sam ove godine skupila seme kandilice, ladoleža, petunija (onih starinskih mirišljavih), ehinacee, helenijuma, cinije (crvene i roze, mada samo malo pošto se puno osušilo tokom leta pa nisam ni stigla), suncokreta (ovo je od hibridnog semena, pa ću baš videti šta će ispasti kad procveta), rudbekije i par semena divljeg cveća.

Skupljanje i čuvanje semena cveća- korak po korak

Postoje razne vrste semena prema izgledu, od zavisnoti od tipa cvetnica, jedno je izloženije, a drugo je zatvorenije u omotu. Ako je sitnije seme onda ga više i ima. Neko treba pokupiti pre nego što se sama opna rastvori da se ne bi rasulo, a drugo treba malo pogurati.

Seme cveća se skuplja od kasnog proleća do kasne jeseni, u zavisnosti od vremena cvetanja cveća. Pratiti samo kad cvet završava sa cvetanjem, ostaviti da sazori i pokupiti seme. Neke vrste su lake za uzgoj iz semena, dok neke druge nisu baš preporučljive ili ih je bolje uzgojiti iz reznica, deljenjem, i sl. Neko cveće se ni ne opraši dobro, pa nema semena.

Možete prikupljati seme višegodišnjeg, dvogodišnjeg i jednogodišnjeg cveća. Najlakše su jednogodišnje za sejanje, npr. cinije ili zevalice. Naravno da je lakše i brže kupiti rasad i to je nekad jedino rešenje. Ali, čar je upravo u tom sejanju, praćenju, nezi i radosnom iščekivanju da raste i procveta.

Skupljanje semena je vrlo lako. U par koraka, to izgleda ovako:

  1. Seme berite kad cvet precveta, kad je zreo (dobije braonkastu boju) i suv. Najbolje po suvom i sunčanom danu. Ponesite sa sobom papirne kesice, makaze i olovku. Možete direktno da uzimate seme ili da odsečete cvetnu glavu pa ubacite u papirnu kesicu.
  2.  Seme istresete iz čaurica il omota, očistite od ostataka suvih delova i latica i ostavite da se suši na papiru ili u nekoj posudi. Seme neka se suši nedelju dana.
  3.  Nakon tog vremena pokupite seme, stavite u papirne kesice koje ćete obeležiti nazivom cveća, godinom skupljanja, poreklom ili šta još mislite da vam je bitno da zapamtite. Staviti sve u staklenu teglu ili plastičnu posudu. Poklopce dobro zatvorite. Za seme je najopasnija vlaga.
  4.  Čuvajte posudu sa semenom na suvom i hladnom mestu. Može i na sobnoj temperaturi, ali traje manje klijavost. Na hladnijem se duže očuva, obično oko dve do tri godine. I frižider je dobra opcija. Svoje seme čuvam u papirnim kesicama za čaj iz DM-a, a potom, sve ubacim u staklene tegle, pa u špajz do proleća!

Dodatan savet–  ostavite uvek i rezervu semena. Nemojte svo seme posejati odjednom, već uvek ostavite malo rezervnog semena ukoliko dođe do nepredviđenih situacija, kao što je kasni mraz u proleće, poplave ili štetočine. Ja ove godine nisam uspela da pokupim seme kleome, ustvari nisam ostavila da sazori do kraja, a već je zima, nisam sigurna kakvo će biti to seme koje sam pokupila. Srećom, pa sam sačuvala rezervno seme od prošle godine. Sledeće godine ću da se osiguram dodatno.

Preporučujem za čitanje prevod TED govora o čuvanju semena, važnosti postojanja raznolikosti i banci semena u Norveškoj ovde   https://www.bastabalkana.com/2014/05/seme-sudnjeg-dana-banka-semena-genetskog-materijala-biljaka/

Volela bih da čujem da li skupljate seme cveća? I šta ste ove godine sačuvali?

Cvetni pozdrav!

 

 

 

 

7 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error: Content is protected !!